Podignuti ili spušteni palac u sistemu savremene, digitalne, svakodnevne komunikacije nije novina, sa nama je već dugi niz godina. Po ugledu na Nerona ili Cezara koji su svoje carske palčeve podignute na gore ili spuštene na dole koristili tokom morbidnih zabava za šire narodne mase i kojima su, uz pomoć prisutnog naroda, odlučivali ko je otkupio svoj život a ko ne, danas je to funkcionalnost koju su nam oci društvenih mreža iz istorijskih arhiva antičkog Rima i rimskog carstva donijeli direktno u kuće, ekrane naših računara, ekrane mobilnih uređaja i svakodnevni život. 

Palac i njegova reanimirana simbolika došao nam je u paketu sa jednom od programskih aplikacija koja je iznjedrila milione digitalnih profila. Po prvi put u ljudskoj istoriji čovjek je mogao da zakupi određen virtuelni prostor i da u tim, digitalnim okvirima rekreira svoju ličnost, svoje novo, digitalno obličje. Knjiga lica ili knjiga obličja (face book), kako bi se aplikacija doslovno mogla prevesti na moj maternji jezik, svojevrstan je katalog digitalnih građana koji su volonterski ispunjavali gotovo svaki ponuđeni stubac o sebi, svojim željama, idejama i snovima, obrazovanju, omiljenoj hrani ili muzici, hobijima, djeci, ljubimcima, partnerima, poslovima, bračnom ili društvenom statusu. 

Savremeni čovjek dobio je priliku da pažljivo i iznova izgradi, preuredi i koriguje ideju i viziju o sebi. Zapakovano i preuređeno, novo, digitalno tijelo postalo je prisutno i na uvid dostupno cjelokupnoj digitalnoj zajednici u svakom trenutku. I onda kada njegov stvarni vlasnik nije. 

Svako pojedinačno parče sadržaja koje bi se emitovalo kroz digitalne profile stavljeno je u kontekst opšte validacije digitalnog auditorijuma. Kao i u antičkom Rimu i ovdje je ponuđena naizgled jednostavna i uprošćena metoda podignutog i spuštenog palca. Palac gore za sviđanje i potvrdu za objavljeni sadržaj koji bi neko za sebe i svoj digitalni profil napravio, palac na dole za suprotno, neslaganje i neprihvatanje. Na ovaj način, uz pomoć novih digitalnih tijela, ljudi su vrlo brzo mogli da se upuste u živote drugih digitalnih tijela i njihovih vlasnika i da koriste svoje virtuelne palčeve kako bi na simboličan način izrazili svoj stav i mišljenje.

Baš kao i u antičkom Rimu, uz pomoć palca kao najsnažnijeg i najbitnijeg dijela naše šake (jer je zaslužan za stiskanje, držanje i hvatanje) omogućeno nam je da o nečemu odlučujemo, pa makar i iz zabave. Bez obzira na vremensku udaljenost ili kulturološke razlike, podstaknut istim motivom - zabavom, ovaj gest je vrlo uspješno spojio antičkog rimskog građanina, za kojeg je važilo da je elementarno pismen ili potpuno nepismen, sa današnjim čovjekom - građaninom, za kojeg se drži da je obrazovan i emancipovan. 

Gestikulirajući, glasajući palčevima, uzvicima i galamom, odlučujući o životima nesrećnika u areni, antički građani su se zabavljali i na taj način vjerovatno nastojali da zaborave na živote koje su živjeli ili eventualne poteškoće koje su imali. Tada je nastala kovanica “hljeba i igara” ili doslovnije “hljeba i cirkusa” (latinski: panem et circenses), u trenutku kada su rimski pjesnici pokušavali da opišu i alarmiraju opštu apatiju građana Rima koji su, zahvaljujući besplatnom hljebu i sve većim zanimanjem za borbe na život i smrt u arenama, inače organizovane od strane predstavnika vlasti i države, izgubili interes za politiku i brigu o društvu u kojem su živjeli, prepustivši je carevima i carskoj birokratiji. 

Mjesto opšte euforije i zabave koje je uzgred nudilo i osjećaj lažne demokratije, gdje bi se urlikanjem i podignutim ili spuštenim palčevima ostvarivalo izvitopereno građansko pravo glasanja - arena - postajalo je i mjesto transformacije, prevaspitanja i reedukacije. Na takvim mjestima, uz zadovoljene kratkoročne interese i gotovo nevažne potrebe, za besplatan hljeb i dobru, krvavu zabavu, narod je polako postajao nezainteresovan za stvarne, važnije, egzistencijalne probleme i dugoročne interese. Uz finansiranje i podršku ovih događaja, trenutaka kada bi se pojedinac osjećao sitim, zabavljenim, gotovo i bitnim, vlast je osiguravala svoj položaj. 

Digitalno doba u kojem živimo zabavu donosi svuda. Zabava danas nema problem sa lokacijom ili vremenom održavanja, ona se prenosi novim uređajima i medijima. Zabava danas može i da se reprizira, ona može da se odgleda i po nekoliko puta. Može i da se isjecka, premontira, nadogradi i takva, ona može da zaživi potpuno novim, odvojenim životom. Zabava je u kući, na ulici, u školi, bolnici, policijskoj stanici, sudnici, gradskoj ili državnoj upravi. Zabava je toliko prisutna da uzdignutih ili spuštenih palaca, mi, Palčići, gotovo ništa drugo i ne radimo do se dobro (i krvavo) zabavljamo. U suštini, ništa se veliko i bitno nikada i nije promijenilo.